U svoje petodnevno putovanje Istanbulom, pokušala sam uklopiti obilazak najupečatljivijih znamenitosti, te uživati u iskustvu lutanja gradom zajedno sa gastronomskim užicima.
Na kraju ovog putovanja, iznimno sam zadovoljna realiziranim. Stoga u nastavku stižu detalji mog putovanja kronološkim redoslijedom.
Dan 1
Jutarnji let Turkish Airlines-a Zagreb-Istanbul, u 09:15 označio je početak naše turske avanture. Ovo je bio moj prvi posjet Istanbulu a priče koje sam prethodno slušala, stvorile su određeno očekivanje. Također, istražila sam neke Internet stranice, kako bih mogla što kvalitetnije isplanirati naše putovanje. Tijekom zimskog računanja vremena, vremenska razlika u Istanbulu je + 2 sata. Stoga smo nakon dva sata ugodnog leta, sletjeli u Istanbul usred prekrasnog, sunčanog i iznimno toplog dana. Dočekalo nas je 27C°, što je za početak studenog, iznad prosjeka za Istanbul.
Nakon probijanja prema izlazu iz zračne luke, čekao nas je organizirani prijevoz prema našem hotelu Anthemis kojeg smo rezervirali u centru starog dijela grada Sultanahmet. Sama vožnja je također predstavljala svojevrsni kulturološki šok. Iako sam već iskusila kaotičan promet poput onog u Bangkoku, putem sam se samo nadala da ćemo sretno i sigurno stići do hotela. Naime, autoputom se svi voze prilično brzo a pritom se naglo kreću između postojeće tri trake a često i više vozila krene u istom smjeru istovremeno i nekako se na kraju uspješno izbjegnu i nastave u svom smjeru. Zatim, kretnja kroz grad je opet iskustvo za sebe. Gust promet ne dozvoljava preveliku brzinu ali zato dozvoljava nagle pokrete i zanemarivanje crvenog svijetla na semaforima. Uglavnom, bila sam sretna kada smo se iskrcali ispred našeg hotela. Za lokaciju ovog hotela smo unaprijed dobili preporuku te smo ustanovili kasnije kako je zaista odlična baza za pješačenje prema svim glavnim znamenitostima. Ugodno nas je iznenadila i terasa na krovu hotela koja nudi prekrasan pogled na Hagia Sophiu i Plavu džamiju odnosno Sultanahmet Camii.
Sultanahmet Camii
Nakon smještaja u hotel, bilo je vrijeme za ušetati u grad i upiti sve što nudi. Ono što odmah uočavam su brojne, šarene trgovine, restorani i primamljiva ponuda raznovrsnih slastica. Promatrajući stare, živopisne ulice, nije nam dugo trebalo da se nađemo između dvije velebne ljepotice. Hagia Sophia i Plava džamija (džamija sultana Ahmeda) stoje jedna nasuprot druge i ovo je zaista jedno posebno iskustvo. Dok gledam lijevo pa desno, u jednu pa drugu, pokušavam zaključiti koja me više impresionira. Mi smo prvo krenuli u obilazak Plaže džamije, koja je zaista prekrasna. Za ulazak u Hagiu Sophiu se čekalo u vrlo dugačkom redu te smo odlučili obilazak odgoditi za neki drugi dan. Kod uličnog prodavača smo uzeli poznato pecivo sa sezamom – Simit i nastavili šetnju obližnjim parkom Gülhane. Putem smo naišli na brojna kolica sa simit pecivima, koja se svakako nalaze na „listi za probati u Istanbulu“. Mi smo ih također imali u doručak ponudi hotela, gdje su se savršeno stapali sa različitim umacima koji su se tamo nudili. Izlaskom iz parka nastavljamo istraživati gradske ulice te od brojnih restorana uz koje prolazimo, odabiremo jedan sa ugodnom terasom, jer bilo je vrijeme za otkrivanje lokalne gastronomije. Nakon predjela sa lepinjama i umacima, odabir je pao na kušanje poznate pide koja se nudi sa raznim kombinacijama nadjeva. Mi smo odabrali miješani nadjev sa mesom, povrćem i sirom a samo tijesto me oduševilo kombinacijom mekoće i hrskavosti. Sve zajedno smo dopunili vrlo ukusnim janjećim ražnjićima i šarenom salatom. Čaj je ovdje sastavni dio života te smo ga i mi uklopili u svaki obrok. Osim klasičnog turskog čaja, oduševio me čaj od jabuke, čiji se okus ne može usporediti ni sa jednim čajem koji sam prethodno probala.
U startu smo odlučili da deserte nećemo jesti u istom restoranu već ćemo odabrati neki u jednoj od brojnih šarenih slastičarnica. Obzirom da je jedna od najcjenjenijih i najpoznatijih Hafiz Mustafa, ista nam je bila odabir za prvi dan putovanja. Moram naglasiti da je iznimno teško odabrati od brojnih vrsta baklava i sličnih turskih slastica, koje sve izgledaju vrlo primamljivo. Odabrala sam Ottoman Saray Kadayif with Sultan Delight a okus i konzistencija su me oduševili. Sladoled od pistacija, usput ukraden sa susjednog tanjura je bio dodatan bonus. Želim naglasiti da je sladoled drugačiji od onog na kojeg smo navikli, puno je tvrđi i gotovo ga se može rezati nožem.
Dan 2
Nakon ukusnog turskog doručka na krovnoj terasi našeg hotela, spuštamo se niz gradske ulice.
Nakon obilaska sultanovih grobnica odnosno Mausoleum of Sultan Suleyman the Magnificent, nastavljamo šetnju prema Topkapi Palace. Za ovaj obilazak je potrebno kupiti ulaznicu pri čemu je uz dodatnu nadoplatu moguće odabrati ulaznicu koja uključuje i obilazak harema, što svakako preporučam. Ulaznica uključuje i audio vođenje te je nakon kupnje karte potrebno preuzeti mobitel (u zamjenu za osobne dokumente, kako bi bili sigurni da ćete ga vratiti). Ova je palača velebno i impresivno zdanje. Radi se o kompleksu od brojnih građevina i zasebnih dijelova, koji su međusobno povezani prostranim parkom. Iznenadila me savršeno očuvana unutrašnjost sa brojnim sadržajem poput namještaja, posuđa, odjeće, nakita te brojnih drugih iznimno starih predmeta. Ovaj je obilazak trajao satima te ga se nikako ne smije izostaviti.
Nakon obilaska i stotine napravljenih koraka bilo je vrijeme za lagani ručak prije nastavka gradske ture. Odabrali smo restoran Capadocia, vidjevši vrijedne žene kako u prednjem dijelu restorana (odmah uz izlog) pažljivo razvlače ogromno tijesto poput vrlo tanke lepinje ili ogromne palačinke – gözleme. Radi se o preklopljenoj pogači sa različitim punjenjem a cijene ovisno o punjenju iznose oko 6-7 EUR. Ovdje smo još pojeli Kayseri Mantisi odnosno sitne raviole u crvenom umaku, po cijeni od 14 EUR. U ovom smo restoranu sjedili na podu odnosno na debelim jastucima složenim oko stola te smo zaista uživali u ovom posebnom iskustvu te vrlo ukusnoj i zanimljivoj hrani.
Dalje nastavljamo prema obali, prelazeći mostom preko Zlatnog roga na drugu stranu grada. Cijelom dužinom mosta, na ogradu su naslonjeni brojni ribički štapovi upornih ribiča, iako nisam uočila da je taj ribolov zapravo i uspješan. Više mi djeluje kao dnevna razbibriga, ali možda sam samo ja u krivu.
Ispred nas se iz grada uzdizao upečatljiv toranj Galata te nam nije trebalo dugo da stignemo do poznate kule. Vidjevši dugačak red za ulazak u kulu, zaključili smo da nedjelja popodne i nije idealan dan za obilazak te odlučili nastaviti dalje prema trgu Taksim i najpoznatijoj šetnici i shoping ulici Istiklal. Uz ukusan turski sladoled, ova šetnja je bila vrlo zanimljivo iskustvo a zajedno s nama ovdje se kretala cijela rijeka ljudi. Kasnije, kad smo se vratili do našeg hotela, sat je pokazivao 19 prijeđenih kilometara te je bio odličan trenutak za pivo i Lahmagun u susjednom restoranu Massa. Lahmagun je tanka podloga od tijesta prekrivena mljevenim mesom. Kompletna nas je večera stajala nekih 20 EUR a uključivala je i lepinju sa umacima za predjelo te baklave i čaj za desert, na račun kuće.
Dan 3
Nakon obilnog doručka, vrijeme je bilo za obilazak Basilica Cistern, također smještena samo par minuta šetnje od našeg smještaja. Radi se o ogromnom podzemnom spremištu vode, izgrađenom u dalekoj prošlosti. Velebna mračna prostorija, prošarana ogromnim nosivim kamenim stupovima, ostavila je na mene dojam iznimnog strahopoštovanja. Osjećaj koji sam doživjela koračajući ovim zdanjem, teško mogu opisati te svakako preporučam ovaj obilazak, kako bi sami doživjeli ovo iskustvo.
Nama je slijedio obilazak Egipatske tržnice začina odnosno Egyptian Bazaar gdje nas je dočekalo šarenilo pultova sa brojnim mirisnim začinima i čajevima. Ovdje nam se desilo jedino negativno iskustvo na ovom putovanju a zapravo se radilo o trenutku naše osobne neopreznosti. Naime, planirajući kupnju čaja, dozvolili smo jednom trgovcu da nas uvede u svoju trgovinu, što je završilo kupnjom znatno više čaja i začina od planiranog. Stoga, preporuka je ne ulaziti u komunikaciju s trgovcima i unaprijed odlučiti točno što i u kojoj količini želite kupiti.
Mi smo se zatim odlučili nagraditi još jednim prekrasnim pogledom na grad te smo prošetali do džamije –Süleymaniye Mosque, prekrasnog zdanja na uzvisini.
Nakon kratkog odmora na toplim sunčevim zrakama, nastavljamo šetnju prema obali, kako bi kušali poznati riblji sendvič, Balik ekmek, koji se priprema na brodovima uz obalu. Radi se o prilično jednostavnom obroku a zapravo vrlo ukusnom. Za desert biramo odlazak u jednu od poznatih slastičarnica Mado, gdje biramo platu različitih vrsta baklava sa sladoledom od pistacija te turskom kavom. Ono što je za mene bilo iznenađenje je da se u malenoj šalici kave do pola iste nalazi talog kave te je količina same kave vrlo slična količini espressa. Tako da „bez naglog ispijanja kave“! Slijedio je zatim obilazak unutrašnjosti Hagia Sophie, jer kao što smo se i nadali, bio je ponedjeljak i gužva za ulazak je bila znatno manja. Ovdje, kao i kod ulaska u ostale džamije, obavezno je pokrivanje glave/kose i ramena maramom te je vrlo praktično imate je uz svaku odjevnu kombinaciju.
Dan 4
Unaprijed smo u hotelu dogovorili poludnevni izlet koji je uključivao plovidbu Bosporom, uz pristanak na Azijskom dijelu Istanbula. Ujutro nas je čekao prijevoz kombijem do obale. Ovaj izlet je uključivao doručak na brodu i vodiča koji je tijekom plovidbe pričao o znamenitostima i dijelovima grada uz koje smo prolazili.
Mene je dodatno veselilo pristati na Azijskoj obali, jer je prošlo već par godina od mog zadnjeg posjeta Aziji. Arhitektura je ovdje drugačija od one u Europskom dijelu. Uživala sam u pogledu na grad za vrijeme plovidbe te ovaj izlet svakako preporučam.
Nakon silaska sa broda, mi smo prošetali do Hafiz Mustafa po dnevnu dozu šećera. Ja sam ovaj put odabrala Kunafah kojeg serviraju toplog a radi se o tijestu od hrskavih, tankih rezanaca punjeno sirom i posipano pistacijem. Oduševila me kombinacija okusa a sigurna sam da količina kalorija odgovara jednom konkretnom ručku.
Mi dalje nastavljamo prema Galata kuli u nadi da radnim danom nije tolika gužva kao vikendom. Bili smo u pravu te smo uživali u pogledu sa tornja te istraživali njegovu unutrašnjost.
Kasnije smo prošetali do Hagia Sophie i Plave džamije, kako bi još malo uživali u večernjem pogledu na prekrasna osvijetljena zdanja. Obzirom da se nalaze u neposrednoj blizini hotela, nekako mi je postalo normalno da su tu i da neprestano uživamo u tom pogledu. Za kraj dana, prepustili smo se uživanju u turskoj kuhinji kod ljubaznih domaćina restorana Massa.
Dan 5
Zadnji dan našeg putovanja odlučili smo iskoristiti za istraživanje ulica i tržnica, obzirom da smo imali večernji let za povratak kući. Ponovno smo posjetili Grand Bazaar i obišli brojne ulice uokolo Bazara, koje su mi se zapravo više svidjele. Možda zato jer je bilo na otvorenom i prodavači su djelovali možda malo manje intenzivno/nasrtljivo. Primijetila sam da je svaka ulica u koju smo izbili krećući se uokolo Bazara, bila nekako tematska, tako su u jednoj bile samo marame, u drugoj donji veš, zatim sportska odjeća i tako unedogled.
Za kraj putovanja, još smo jednom odabrali kombinaciju slastica u Madu te prošetali do prekrasnih džamija kako bi pozdravili te dvije ljepotice u nadi da ćemo ih nekad ponovno posjetiti.
Leave a Reply