Posjet regiji Emilia-Romagna je nešto što sam već dugo priželjkivala, stoga me je iznimno veselila ova talijanska tura, tematike – voli, moli, jedi. Nakon jutarnje vožnje prema Italiji, odlučili smo se zaustaviti u Palmanovi. Za ovaj su me grad uvijek vezala shoping putovanja, stoga smo ovaj put odlučili upoznati samo središte grada i ući u unutrašnjost mjesta. Već na samom ulasku u grad, oduševio me pogled na Porta Aquileia, jedan od tri prekrasnih ulaza u grad. Ovisno iz kojeg smjera se dolazi, tu su još Porta Udine i Porta Cividale. Palmanova je svojevremeno zamišljena kao savršen grad u kojem bi zemlja bila pravilno podijeljena između njenih stanovnika. Iako isto nije nikada zaživjelo i danas je vidljiva lijepa arhitektura grada, formiranog u savršenom obliku zvijezde. Ulaskom u grad, uočavam iznimno lijepu arhitekturu i ugodne pastelne boje pročelja zgrada. Na prostranom gradskom trgu Piazza Grande, nalazi se Duomo, čiji zvonik ciljano nije građen previše u visinu, kako ga neprijatelj ne bi mogao uočiti izvan gradskih zidina. U nišama na pročelju nalazi se i kip sv. Justine Padovanske, jedne od zaštitnika Padove. Talijanska zastava koja se ovdje vijori, dodatno osvješćuje početak našeg putovanja Italijom.
Nakon istraživanja grada bilo je idealno vrijeme za ručak, prije nastavka našeg putovanja. Obzirom na neka prethodna iskustva i preporuke, krećemo prema Trattoria Ai due delfini. Pizza sa pršutom, mozzarelom i rikolom, te špageti „con vongole“ uz čašu rashlađenog prosecca, za početak talijanske kulinarske rapsodije. Naime, obzirom da je krajnji cilj ovog putovanja bio posjet regiji Emilia-Romagna još zvanoj i „talijanska kuhinja“, uživanje u hrani je na ovom putovanju bilo dodatno naglašeno, što govori i „jedi“ u naslovu ovog putopisa.
Padova – voli, moli
Kasnije tijekom poslijepodneva stižemo do naše slijedeće destinacije, meni sasvim posebne Padove. Prošao je već priličan broj godina od mojeg zadnjeg posjeta Padovi, stoga sam nakon prijave u hotel morala požuriti u istraživanje grada. Best Western Hotel Biri je smješten dovoljno blizu središta grada, te smo prema centru krenuli šećući. Natkriveni prolazi uzduž starih gradskih zgrada, u slučaju promjenjivog i kišnog vremena omogućuju šetnju bez korištenja kišobrana. Iako je nas pratilo toplo i sunčano vrijeme, dobro je znati.
Što vidjeti u Padovi:
- Palazzo della Ragione
Došetavši do središta grada, ova velebna građevina je ono što smo mi prvo ugledali. Uzdiže se usred Piazza della Frutta i Piazza dell’Erbe i jednostavno oduzima dah. Stoga smo i mi, zajedno sa brojnim istomišljenicima, sjeli nasuprot palače kako bi popili hladan Aperol Spritz, dok uživamo u pogledu na prekrasnu antičku građevinu.
2. Torre dell’ Orologi
U povijesnoj jezgri grada smješten je još jedan od prekrasnih trgova, Piazza dei Signori. Na jednoj strani trga nalazi se Chiesa di San Clemente a na drugom kraju se uzdiže prekrasan Toranj sa satom, Torre dell’Orologio. Ovdje se čuje veseli žamor ljudi smještenih u kafićima uokolo trga. Dodatnom šarmu pridonose vesele melodije uličnog svirača.
3. Pratto della Valle
Ova prekrasna lokacija je jedan od najvećih trgova u Europi, te je prva znamenitost Padove koju sam posjetila još prije više godina. Prostrani je trg eliptičnog oblika, sa prostranim travnjakom u središnjem dijelu trga, kojeg presijecaju pješačke staze a u sredini je smješten vodoskok. Cijeli je trg okružen vodenim kanalom uzduž koje se uzdiže 78 statua poznatih Padovljana. Preko kanala prema središtu trga vode četiri uzdignuta mosta.
4. Basilica of Santa Giustina
Sa Pratto della Valle pruža se pogled na ovu velebnu baziliku, koja nas je magnetski privukla da prijeđemo preko desnog mosta i krenemo u obilazak ove prostrane bazilike. Jedna je od najvećih kršćanskih bazilika i koračanje bazilikom izaziva osjećaj strahopoštovanja.
5. Basilica di Sant’ Antonio da Padova
Zovu je još i Basilica del Santo, smještena je na Piazza del Santo, nedaleko trga Pratto della Valle, na suprotnom kraju, u odnosu na Basilica of Santa Giustina. Bazilika sv. Antuna jedno je od najposjećenijih kršćanskih svetišta. Sv. Antun je zaštitnik zaljubljenih, bračnih parova, žena, djece, putnika, potlačenih i siromaha. Uz osjećaj poniznosti koji me je ovdje obuzeo, razgledali smo baziliku i obišli grob sv. Antuna. Svatko je izmolio neku svoju osobnu molitvu, jer jedna od tema ovog putovanja je bila i „moli“.
6. Caffe Pedrocchi
Mi smo posjetili i poznatu kavanu Pedrocchi, poznatu po svojoj dugoj dugačkoj povijesti i tradiciji te naravno odličnoj kavi. Mi smo uz kavu odabrali i kolač odnosno snack od lososa, svatko što voli. Ambijent je vrlo ugodan i prepoznatljiv po ležećem lavu na ulazu. Smješten je u samom centru grada, u području Piazza Cavour i Piazza Garzeria. Ova obiteljska tradicija traje još od 1831. godine, te je ispijanje ove kave obavezno prilikom posjeta Padovi.
7. Tržnica
Obišli smo tržnicu tradicionalnih domaćih proizvoda, smještenu u sklopu Pallazzo della Ragione. Ovo je mjesto gdje bih ja mogla kupovati svaki dan. Mirisni talijanski proizvodi i delicije poput mnogobrojnih sireva, pršuta i ostalih suhomesnatih proizvoda, svježeg mesa, tjestenine, kruha i peciva, gotovih salata i mesa već pripremljenog za pečenje. Ovdje se događa prava rapsodija mirisa u kombinaciji sa prekrasnim prizorima u vitrinama. Posjet ovoj tržnici je bio odličan uvod u nastavak našeg putovanja prema regiji Emilia-Romagna, koju još nazivaju i „kuhinjom Italije“ ili „neokrunjenom kraljicom talijanske kuhinje“.
Modena – jedi
Već prilikom same vožnje kroz regiju Emilia-Romagna, vidljivo je da se radi o regiji sa posađenim brojnim ratarskim kulturama i različitim nasadima.
Što posjetiti u Modeni odnosno kako provesti vrijeme u Modeni:
- Obilazak grada
Modena je grad koji je nekako obojen u crvenu nijansu odnosno sva gradska pročelja središnjeg dijela grada su u nekoj nijansi boje cigle te pastelno crvene. Mi naš obilazak počinjemo razgledavanjem Piazza Grande i Duomo di Modena. Dodatno, posjećujemo Torre Civica poznat još kao Ghirlandina. Radi se o zvoniku, gdje se uz plaćanje ulaznice može popeti kamenim stepenicama na vrh zvonika, kako bi uživali u prekrasnom pogledu na grad. Nakon brojnih stepenica, trebalo mi je neko vrijeme da dođem do daha, osobito jer je bio iznimno topao i vruć lipanjski dan. Ali pogled sa zvonika je spektakularan i obavezan dio posjeta Modeni.
2. Mercato Albinelli
U sklopu gradske tržnice nude se brojni lokalni domaći proizvodi. Kako smo mi posjetili Modenu baš u vrijeme lokalnog sajma, gradske su ulice bile pune brojnih štandova sa raznolikom ponudom različite hrane od slasnih peciva punjenih kremom od pistacije, raznog pečenog mesa, do slasnog lokalnog pršuta i raznih suvenira. Dok smo zajedno sa ostalom rijekom ljudi razgledavali bogatu i mirisnu ponudu štandova, pronašli smo i svoj Prosiutto di Modena, naš suvenir za ponijeti kući.
3. Hrana
Već pri samom planiranju putovanja u Modenu, maštala sam o toj ukusnoj hrani u kombinaciji sa poznatim lokalnim, crvenim, pjenušavim vinom Lambrusco. U gradu se nalaze brojni odlični restorani od kojih je najpoznatiji a time i cjenovno najskuplji Osteria Francescana, te je za posjet obavezna rezervacija. Mi smo radije zamolili vozača taxija da nam predloži neki od restorana u kojem jedu lokalci. On nam je tako i preporučio restoran Uva d’Oro u kojem jede njegova obitelj, te je objasnio kako je hrana vrlo ukusna i cijene pristupačne. Restoran se nalazi unutar središta grada i izgledom nam se svidio. Jedini je problem bio što se otvarao tek za večeru, što je u našem slučaju značilo čekanje još nešto više od sat vremena. Tada smo već bili prilično dugo hodali i ja sam osjećala da moram nešto hitno pojesti te smo odlučili potražiti drugi restoran. Pronašli smo slobodni stol u malenoj tratoriji Mi Piace, što je na kraju bio pun pogodak. Hrana je bila savršena, porcije velike a cijene niže od očekivanja. Obzirom da je Modena dom tortellina, za mene je bilo obavezno odabrati tortelline sa parmezanom (kada smo već bili u blizini doma parmezana, Parme). Dan je bio iznimno topao i posebno sam se veselila svojoj čaši Lambrusca. Drugo jelo koje smo naručili je bila kombinacija lokalnih jela za jednu osobu, a kada su sljedovi te „kombinacije jela“ krenuli pristizati, shvatili smo da bi se nas dvoje mogli komotno najesti od tog jednog jela. Prvo je stigao namaz od neke vrste slanine, pa namaz od ricotte i rikole, plata pršuta i sira, zatim pečena juneća rebarca sa pečenim krumpirom a onda i vruće pogačice. Pogačice su izgledale poput kroštula ali bile su vrlo mekane i još vruće. Pršut umotan u pogačicu je prava gozba za nepce.
4. Acetaia Giusti
Ovo je zapravo prvo na mojoj listi „znamenitosti“ odnosno razloga za posjetiti Modenu. Posjet nekom od proizvođača poznatog aceta balsamico odnosno aceto balsamico tour je ono što je meni bilo „must“ na ovom putovanju. Prije samog putovanja sam kontaktirala nekoliko ocetarija, tražeći ponudu za obilazak u periodu koji je nama odgovarao. Ponude su uključivale različite opcije od razgledavanja, degustacije octa do kombiniranja octa sa sirevima i nekom drugom hranom. Tako su i cijene tura bile različite a kretale su se u prosjeku od 30 EUR i više. Dodatno istražujući, odlučila sam kontaktirati direktno proizvođače a na kraju nas je splet okolnosti doveo do rezervacije naše ture u Acetaia Giusti. Ovdje je tura u trajanju od cca 1,5 sat sa uključenom degustacijom i posjetom Muzeju Giusti bila besplatna, ali treba svakako rezervirati svoj termin. Imaju odličnu web stranicu, proces rezervacije je vrlo jednostavan i povratna informacija je iznimno brza.
Iznimno ljubazan i simpatičan djelatnik započinje vođenje ture kroz prostorije muzeja Giusti. Saznajemo da je Acetaia Giusti zapravo najstariji proizvođač balzamičnog octa, čija povijest seže u 1605. godinu. Dobivao informacije o obitelji Giusti, njihovim počecima kao i samoj proizvodnji balzamičnog octa. Obilazak nastavljamo u podrumu te na tavanu, gdje razgledavamo brojne bačve različitih veličina koje čuvaju ovu vrijednu tekućinu godinama. Zatim slijedi degustacija 10-tak različitih vrsta balzamičnog octa a svaki od njih je bio poseban na svoj način. Nakon završetka ture, bilo je teško odabrati onaj koji ćemo odnijeti kući, te smo stoga odabrali nekoliko različitih.
5. Acetaia Pedroni
Nakon ture balzamičnog octa u Acetaia Giusti, ovdje zapravo nismo došli zbog balzamičnog octa. Ovdje smo došli zbog ručka u Tratoriji Pedroni. U ponudi je domaća hrana na prekrasnoj terasi u vrtu, u sklopu kompleksa Pedroni. Ragu je još jedno poznato jelo ovog podneblja, te je isto bio i moj odabir ovdje. Naravno, uz čašu domaćeg Lambrusca kojeg sami proizvode. Ovdje sam se odlučila počastiti ukusnim čokoladnim kolačem sa sladoledom. Ovdje vam svakako preporučujem rezervaciju, obzirom da se restoran nalazi na području plantaža u okolici Modene, a mi smo samo pukom srećom i molećivim pogledom uspjeli dobiti zadnji stol pred samo zatvaranje restorana za period ručka. Na odlasku smo se opskrbili suvenirima i napravili zalihu Lambrusca Pedroni za svoju kućnu vinoteku.
6. Muzej Ferrari Marinelo
Za kraj putovanja, posjetili smo i obližnji Marinelo, kako bi posjetili poznati Ferrari muzej i razgledali sve te prekrasne jurilice, od osobnih vozila kroz povijest do poznatih bolida Formule 1. Bilo je posebno emotivno vidjeti pano sa svim poznatim licima osvajača Formule 1 kroz povijest, poput Niki Laude… i zatim Schumachera.
Putovanje u Modenu je u potpunosti ispunilo moja očekivanja, te sam se vratila kući razmažena ukusnim jelima i vinima, punog trbuha i punog prtljažnika automobila. Svi ukusni suveniri bili su na broju i našu kućnu zalihu smo popunili sa svim izvornim proizvodima di Modena – pršutom, acetom i vinom Lambrusco.
Ferrara
Obzirom da je jedna od tema ovog putovanja „voli“, na jedan nama poseban dan, put nas je doveo u Ferraru, prekrasan, slikovit i romantičan gradić. Ovdje je rečenica „izgubiti se u uličicama grada“ dobila svoj doslovni smisao. Obzirom da su parkirališta na ulazu u grad te uz nasip gdje su većinom svi parkirali, bila prilično popunjena, mi smo nastavili vožnju prema središtu grada i u jednom trenu shvatili da uličice postaju sve uže, sve češće jednosmjerne te da se vozimo uličicama popločenim kamenom. Tabele sa restrikcijom kretanja za samo posebne skupine vozila su postajale sve češće a mi smo napokon uspjeli izaći iz užeg dijela grada i pronaći parking. Ferrara je poznata kao „grad bicikala“ ali neka smo se mi provozali kamenim uličicama autom. Ferrara je isto tako poznata i kao grad brojnih prekrasnih palača, što smo odmah uočili, šećući prema samom centru grada.
Castello Estense
Dvorac je to smješten u samom centru grada, impozantne veličine, izgrađen od opeke i okružen vodenim kanalom. Sa svojim visokim kulama, povijesna je građevina koja oduzima dah.
Palazzo dei Diamanti
Ova je palača posebna po svom pročelju od mramornih blokova isklesanih u obliku dijamanata. Veličina i brojni detalji koji se nalaze na palači privlače pogled i odvode misli u neka davna vremena.
Svaka građevina je posebna a cijeli grad je vrlo šarmantan i romantičan, te me veseli da smo posjetom Ferrari zaključili naš prvi posjet regiji Emilia-Romagna.
Leave a Reply