Upravo sam posjetila područje Lago di Garda, koje me je i ovaj put oduševilo, te sam odlučila podijeliti sa vama i pokušati vam prenijeti svoje dojmove. Naime, mojoj obitelji je ovo bio treći posjet ovom području i svaki puta obilazimo različite gradiće i predjele jezera.
Jezero Garda je najveće talijansko jezero koje se prostire dužinom od gotovo 52 kilometra. Tako da ni nakon trećeg obilaska ovog područja, ni mi još nismo vidjeli sve ljepote ovog jezera. Naše smo ovogodišnje putovanje započeli u malenom gradiću na jugu jezera Castelnuovo del Garda, poznatom po lokaciji popularnog talijanskog zabavnog parka Gardaland. Obzirom da je Gardaland jedina lokacija na jezeru koju smo posjetili sva tri puta i ovaj smo put unaprijed kupili online ulaznice, pri čemu štedite novac kupnjom cjenovno povoljnije ulaznice, te vrijeme, obzirom da tako preskačete period čekanja na blagajni. Obzirom da je moguće kupiti različite kombinacije ulaznica, mi smo ovaj put odabrali „Night is Magic“ ulaznicu za večernji program od 18:00-23:00 h. S jedne strane, željeli smo izbjeći visoke dnevne temperature, obzirom da smo taman uhvatili jedan od toplinskih valova sa iznimno visokom temperaturom. S druge strane, Gardaland smo već tijekom prethodnih posjeta obišli uzduž i poprijeko, te nam je uživanje u večernjoj magiji osvijetljenog zabavnog parka bilo upravo idealno. Dodatan bonus je i znatno povoljnija cijena ulaznice za ovaj termin, u iznosu od 25,00 EUR za online kupnju.
Slijedeći autocestu prema Veneciji i Milanu, do Castelnuova smo stigli taman u vrijeme ručka. Samo mjesto nije turistički razvijeno kao mnoga druga na jezeru, obzirom da nije smješteno na samoj obali. Stoga je ovdje i ugostiteljska ponuda znatno manja. Mi smo odabrali Pizzeriu Millennium za početak uživanja u talijanskoj gastronomiji a čim smo ugledali domaće radnike na terasi restorana, znali smo da nismo pogriješili. Cijene pizza kreću od povoljnih 6 EUR za margheritu i sve koje smo odabrali su bile vrlo ukusne i zavidne veličine (za mene npr. prevelike što bi vjerojatno značilo idealne). Dodali smo i čašu prosecca kako bi doživljaj bio potpun. Nakon neizostavnog espressa, svratili smo do susjedne slastičarnice koja se baš idealno ovdje smjestila. Moram naglasiti da se uz ponudu brojnih vrsta sladoleda i kolača, ovdje mogu odabrati i razni slani obroci poput raznih bruschetta i mini lasagna. Nikako ne želim izostaviti, kako sam kao definitivni fun svih vrsta čokoladnih slastica, u ovoj slastičarnici ipak probala najbolji sladoled od limuna, neusporediv sa svim ostalima koje sam ikada probala.
Mi smo dalje krenuli prema našem hotelu a ovaj put smo za naš smještaj odabrali Gardaland Magic Hotel. Ovaj hotel je kompletno tematski uređen i pravo je oduševljenje za djecu. A moram priznati da je kompletan kompleks i mene oduševio. Naša soba sa temom šume je bila zaista posebno uređena, te vrlo prostrana sa odvojenim sobama za djecu i roditelje. Nakon što smo se smjestili krenuli smo do Blue Lagoon water area odnosno kompleksa hotelskih bazena, kako bi malo odmorili prije odlaska u večernji posjet Gardalandu. Laguna se sastoji od više bazena različitih dubina sa slapovima, mostićima i palmama. Uokolo se nalaze ležaljke i suncobrani i zaista sam uživala u boravku ovdje.
Hotel ima organiziran besplatan prijevoz mini busom do Gardalanda i natrag do hotela. Tako da smo ostatak večeri proveli uživajući u zabavnom parku, gdje je moj definitivni favorit vožnja Atlantida – meni idealna kombinacija uzbuđenja i prihvatljive razine straha.
Drugo smo jutro lagano krenuli prema središnjem dijelu jezera te odlučili posjetiti Torri del Benaco, maleno mjesto na obali jezera. Prilazeći smo uočili kaštel kako se uzdiže uz obalu, te nastavili dalje šetnju kroz mjesto. Sasvim idealne veličine, pitoreskno sa raznobojnim pastelnim pročeljima i lučicom uvučenom prema unutrašnjosti mjesta. Mnoštvo restorana, slastičarnica i raznih barova. Jedna šetnica vodi uz samu obalu a druga malo iznad, paralelno kroz mjesto. Mi smo krenuli kroz mjesto što nam je omogućilo dodatan doživljaj uživanja u pogledu na jezero kroz kamene prolaze između kuća poprečnih ulica. Došli smo i do gradskog trga odakle se pruža otvoren pogled na impresivno jezero.
Nakon što smo istražili sve skrovite ulice, odlučili smo odabrati mjesto za ručak. Prolazeći uz brojne restorane na obali, mi smo odabrali Trattoriu u maloj lučici, čija se terasa zapravo nalazi u vrtu sa stražnje strane zgrade. Činilo nam se to kao bolja opcija, obzirom na vrlo visoke temperature sredinom dana. I konačno, bilo je vrijeme za toliko željenu talijanski pastu, u kombinaciji sa proseccom, naravno! Ovaj put sam odabrala pastu sa mediteranskom ribom, tikvicama i patlidžanom. A ‘pasta con vongole’ koju sam degustirala iz susjednog tanjura je bila također odlična. Desert smo i ovaj put odlučili pojesti u obližnjoj slastičarnici. Odabrala sam okus imena ‘Romeo’ što je zapravo bila određena kombinacija tamnih čokolada i za svaku je preporuku.
Mi smo zatim krenuli prema našem hotelu, smještenom u gradiću Garda, koji se nalazi tek par kilometara južnije niz jezero. Hotel ‘Italia’ u kojem smo bili smješteni je manji obiteljski hotel ali sadrži apsolutno sve što je potrebno. Hotelski je bazen smješten na krovu hotela, nije prevelik ali nudi prekrasan pogled na jezero i okolna zelena brda. Na bazenu smo odmorili uz koktel za odrasle i frape od vanilije za djecu. Predvečer smo se uputili do centra grada, odakle je hotel udaljen cca 15 min laganog hoda. Garda je jedan od većih gradića na obali i odmah je bilo jasno kako vrvi turistima. Žamor, skupine ljudi koje šeću ulicama, šarene fasade, brojne, raznovrsne trgovine – od suvenira i domaćih proizvoda do brendirane odjeće. Sve zajedno u malim simpatičnim trgovinama uz nasmiješena lica prodavača.
Restorani su ovdje smješteni u uličicama te dužinom obale. U mnoštvu ponude, pokušali smo pronaći nešto autentično. Odabrali smo Trattoriu koja gleda prema obali ali je terasa ipak dijelom zatvorena kamenom ogradom sa zelenilom te je zrak ugodniji nego ispod neke tende. Vrijeme je bilo za Pesto alla genovese za mene i Spaghetti vongole za ostatak obitelji.
Porcija je bila tolika da uz svu moju ljubav prema pasti, ipak nisam uspjela ostaviti prazan tanjur. Dalje nastavljamo šetnju uz obalu, osluškujući razne melodije koje dopiru sa svih strana. Sumrak je i pale se ulične svjetiljke, osjeti se i poneki dašak vjetra nakon iznimno vrućeg dana. Vegetacija je ovdje zaista bujna, široke krošnje stabala sa ogromnim bijelim cvjetovima krase obalu jezera. Brojni šetači smiješe se prolazeći ulicama. Ovdje se želim jednog dana ponovno vratiti.
Slijedeće jutro krećemo dalje prema sjeveru, do najsjevernijeg grada na jezeru – Riva del Garda. Sam put je također predivno iskustvo, obzirom da cesta vodi uz samo jezero te je pogled cijelim putem očaravajući. Prostrano jezero i prekrasna vegetacija uokolo. Kako idemo sve sjevernije, tako se i okolna brda pretvaraju u planine, čineći još upečatljivije prizore. Konačno stižemo i do Rive na samom vrhu jezera te podno stjenovitih planinskih vrhova, obzirom da ovaj predio više ne pripada regiji Veneto već Trentino gdje se nastavlja područje Dolomita.
Smještamo se u naš hotel Savoy Palace, koji oduševljava već na prvi pogled. Auto smještamo u garažu a odmah u blizini recepcije djeca su uočila prostor za igru i zabavu sa stolovima za biljar, stolni tenis i slično. Naša soba je bila iznimno komforna, ugodna i lijepo uređena sa brojnim dodatnim potrepštinama. Hotel raspolaže sa otvorenim i zatvorenim bazenom te smo mi odlučili malo odmoriti u stražnjem dijelu hotela uz bazen. Ugodan ambijent hotela u vrtu te pogled na prekrasnu zelenu vegetaciju uokolo po padinama – palme i masline a iznad se uzdižu visoki planinski vrhovi – mediteranski i planinski krajolik u jednom. Ovo se zove odmor iz snova, mogla bih ovdje danima ležati uz bazen i diviti se pri svakom pogledu na sve četiri strane.
Kasnije poslijepodne smo krenuli prema centru, razgledati grad. Također smo sve mogli pješice i šećući. Pogled koji obara s nogu čini ova kombinacija jezera i visokih planina koje se na ovom dijelu uzdižu iznad njega. U gradu je također živo i susrećemo brojne šetače. Ono što uočavam je nijansa manje šarenila i nijansa više suzdržanosti.
Primjetna je ovdje ta gravitacija prema Austriji odnosno južnom Tirolu, čak i u ponudi restorana. Ovdje se na primjer uz tipičnu talijansku ponudu, na menu-u nalazi i štrudla od jabuka odnosno Apfelstrudel. Obzirom da je to desert u kojem inače uživam u Austriji a ovdje je uključivao i kuglicu sladoleda sa cimetom, jednostavno sam morala naručiti. Želim napomenuti da je štrudla bila topla i kombinacija odlična.
Iznad grada se uzdiže tvrđava do koje se može doći uspinjačom, te smo se odlučili nagraditi tim dodatnim pogledom na jezero. Gore se nalazi i bar, kako bi uz omiljeno piće uživali u trenutku. I kao što glasi reklama za MasterCard – neprocjenjivo! Dodatan bonus za nas je bio i Andrea Bocelli čija se pjesma čula u pozadini. Može li čovjek poželjeti više.
Pokušala sam ovdje riječima i fotografijom prenijeti svoja iskustva i dojmove ali iskreno preporučam da sami iskusite ovo putovanje jer čak i najbolja fotografija ne može u potpunosti dočarati ove prekrasne prizore i osjećaje koji vas prate u svakom trenutku putovanja!
Leave a Reply