Ovdje se bajka počinje događati već pri samom prolazu kroz gradske zidine, dok jato galebova salijeće ribare koji čiste ribu uz obalu a drvene plave brodice stvaraju uvertiru u plavetnilo grada Essaouira, smještenog na obali Atlantika. Ovdje se ugoda življenja osjeća na svakom koraku a ljepotu pronalazim u svakom pogledu.
Što vidjeti:
Beskrajna pješčana plaža
Već prije samog ulaza u središte grada i staru gradsku jezgru, sa lijeve se strane prostire dugačka i široka pješčana plaža koja se kasnije nastavlja i dalje uz zidine Medine. Prilikom našeg posjeta je bilo prilično vjetrovito pa smo se više kretali unutar Medine.
Ribarski brodovi i ribari
Prilazeći zidinama Medine, uočavamo more naslaganih ribarskih brodova, svih u istoj plavoj boji i iste veličine. Pravi je to melem za oči, zajedno sa mnoštvom galebova koji oblijeću ovu lokaciju u želji da napune svoj kljun. Nakon prolaska kroz zidine, odmah uz obalu je lokacija gdje ribari čiste ribu a tak ovdje salijetanje galebova stvara jedan sasvim poseban prizor, sa vizurama plavog grada u pozadini.
Medina
Istraživanje uličica Medine i soukova posebno je zanimljivo i ugodno iskustvo. Ovdje su uličice nešto šire i prostranije od onih u Marakešu. Stoga nekako ima i više svjetlosti pa šetnja dodatno dobiva na osjećaju ugode i opuštenosti prilikom razgledavanja šarene ponude. Osim brojnih suvenira i keramike, ovdje se prodaju raznovrsni tekstilni proizvodi od odjeće do tepiha. Bogata je ponuda voća i povrća a poseban dojam odaju trgovci jagodama na čijim drvenim postoljima prekrasne, velike jagode privlače pažnju izgledom i mirisom. U brojnim trgovinama se nalazi i lokalna kamena aparatura za cijeđenje argana, po čemu je Essaouira posebno poznata. Tako je i arganovo ulje u ponudi gotovo svake trgovine.
Zidine i vidikovac
Moguće se na jednom dijelu uspeti na zidine Medine sa prekrasnim pogledom na pješčanu obalu i zapjenjene valove Atlantika sa jedne strane i opločenu šetnicu sa druge strane.
Hrana
Grad je poznat po brojnim ribljim specijalitetima a mi smo i ovdje odabrali ukusne tajine. Kasnije smo za popodnevni odmor odabrali čaj od mente i ukusni kolač u jednoj malenoj i vrlo simpatičnoj patisserii odnosno nešto poput čajane i slastičarnice u jednom.
Anegdote sa lokalnim stanovništvom (i mačkama)
Obzirom da je ovdje sve znatno manje užurbano i kaotično u odnosu na Marakeš, izvanredna je prilika za dodatan razgovor sa prodavačima, koji zaista nisu ni najmanje nametljivi. A ja sam ovdje imala jedan emotivan trenutak koji teško da ću moći zaboraviti sa jednom staricom koja je pričala arapski ali smo si nas dvije rekle sve i sve razumjele. U ovoj sam se situaciji zapravo našla zbog mačaka iz naslova ove priče, ali krenimo od kraja. Otišli smo na čaj od mente i kolač u jednu vrlo simpatičnu pasteriju i usput sam otišla potražiti WC. Bio je na katu iznad lokala i do istog se dolazilo vanjskim stepenicama preko stražnje terase. Ispred ulaza je sjedila starica sa posudom za ubaciti kovanice, toalet papirom i papirom za brisanje ruku. WC je bio iznimno trošan ali vrlo čist sa malenim rešetkastim prozorom koji gleda na ulicu. Ja sam se borila sa upravo kupljenim hlačama lokalnog kroja, u nadi da ih neću zaprljati. Hlače su bile na vezice sprijeda i straga i na kraju sam ih morala u potpunosti skinuti. Kada sam zatim shvatila da ih nisam u mogućnosti sama smotati na isti način, obući i ponovno svezati, došlo mi je da se rasplačem od očaja. Ali tada sam se sjetila starice koja sjedi ispred vrata, izašla sam van u polu-omotanim hlačama, gestama joj ukazala na svoj problem i zamolila je za pomoć. Milog i smežuranog lica, ljubazno je ustala sa svoje stolice i pomogla mi omotati moje hlače. Usput je svojom gestom objasnila kako puše hladan vjetar na terasi i grije si ruke na vrču vrućeg čaja. Spasila me zaista jer sama nisam bila u mogućnosti. I srećom da je jedina riječ koju sam znala reći na arapskom bilo „Hvala“ odnosno Shkran. A kako sam se našla u situaciji nositi lokalne, upravo kupljene hlače? Vratimo se na početak ove priče. Nakon uživanja u šetnji ovim prekrasnim gradom, sjeli smo na sunčanu terasu jednog od restorana na simpatičnom trgu unutar gradskih zidina. Promatrala sam ambijent i arhitekturu oko sebe, dok mi je sunce grijalo kožu i čekala sam da mi stigne upravo naručeni tajine (sa teletinom i povrćem). Odjednom sam osjetila kao da mi nešto dodiruje nogu. Instinktivno sam dohvatila torbicu koja mi je dijelom visjela preko lijeve noge, pomislivši kako mi je netko pokušava izvući. No, prizor koji sam ugledala srećom nije bio pokušaj krađe moje torbice. Ugledala sam (ne više srećom) jednu od brojnih mačaka kojih ovdje ima iznimno puno, kako je rep podigla visoko uz moju nogu i upravo mokri odnosno doslovno piša po mojim nogama i hlačama. Ne znam jeste li ikada vidjeli kako to mačke rade, ali ja sam do sada imala prilike vidjeti to podizanje i trešnju repa ali nikada prije nisam uočila okomiti mlaz mačje mokraće. Sada sam jasno mogla vidjeti taj mlaz i brzo sam otjerala mačku, pogledavši je li mi torbica oštećena. Torbica je srećom bila suha ali zato su obje nogavice mojih hlača bile natopljene mačjom mokraćom. Nisam mogla vjerovati da se to upravo dogodilo. Dok mi je para šikljala na uši, pokušavala sam nogavice ispravi vodom, što je naravno dodatno namočilo moje hlače. Obzirom da je unatoč sunčanom danu, bilo prilično vjetrovito, morala sam potražiti nove hlače kod lokalnih prodavača. Iako sam ovdje odmah po dolasku u grad primijetila iznimno velik broj mačaka na ulicama, sada sam dodatno zamjećivala kako zapravo kod svakog lokala i uličnog prodavača, udobno smještena leži ili sjedi minimalno jedna mačka. Zaključila sam onda da je ova mačka bila zapravo na zadatku i radi na tajnom zadatku za nekog lokalnog prodavača, kako bi turiste doveli u situaciju i potrebu za kupovinom;) Odlična ideja i vrlo kreativno, moram im priznati sada sa odmakom od tog dana;) Iako su neke mačke bile vrlo simpatične gdje leže među policama trgovina i u pravilu nemam ništa protiv mačaka, bila sam tada tako ljuta da nisam imala volje više bilježiti fotografije mačaka. Stoga držite mačke na oku!
Leave a Reply