Švicarska tura

Dan 1

Italija

Naša Švicarska tura i putovanje prema Švicarskoj, započinje danom provedenim u Milanu. Već samim ulaskom u grad i vožnjom prema užem centru, osjećala sam toplinu oko srca. Svaki posjet Italiji, za mene je definicija sreće. Iako me veselilo ovo putovanje Švicarskom, jer je do sada još nismo posjetili, dan proveden u Milanu je savršeno upotpunio ovo putovanje. Prošlo je već dosta godina od mojeg prvog posjeta Milanu i željela sam upiti svaki detalj. Obilazak smo započeli razgledavanjem rezidencije obitelji Sforza, te zatim krenuli dalje prema Piazza del Duomo. Divan topao i sunčan dan učinio je pogled na trg i velebnu katedralu neprocjenjivim. Žamor ljudi, glazba uličnih svirača i pogled koji obara s nogu. Mogla bih danima sjediti podno katedrale, promatrajući rijeke ljudi i život koji ovuda teče. Duomo je gotička crkva iz 14. stoljeća i jedna od najvećih katedrala u Europi. Milanski Duomo je peta najveća katolička katedrala na svijetu i na njoj ima više kipova nego na bilo kojoj drugoj zgradi na svijetu. Moguć je uspon na krov katedrale, odakle se pruža najljepša panorama povijesnog centra Milana. Mi dalje nastavljamo prema kazalištu La Scala, uzevši putem poznata lokalna peciva.

Zatim slijedi obilazak poznate Galerije Vittorio Emanuele, najstarijeg trgovačkog centra u Italiji, smještenog ispod staklene arkade, s luksuznim modnim markama i otmjenim restoranima. Čuli smo da unutar Galerije postoji tradicija, prema kojoj se trebate tri puta okrenuti oko sebe na peti desne noge, na mozaiku koji pokazuje bika na grbu grada Torina. Ova radnja navodno donosi sreću, pa smo se i mi zavrtjeli na svojim petama. Iz osobnog iskustva mogu potvrditi da ovo zaista donosi sreću, jer samo nešto kasnije, ja sam srećom ozarenog lica izlazila sa svojom vrećicom iz jedne od poznatih trgovina smještenih u Galeriji. Prije nastavka istraživanja milanskih ulica, bilo je vrijeme za predah uz odličnu talijansku pizzu i aperol. Posjet Milanu je zaista neprocjenjivo iskustvo i ja već planiram kada se vratiti u ovaj toliko impresivan grad.

Dan 2

ŠvicarskA TURA

Nakon noći provedene u Milanu, kreće naša Švicarska tura te nastavljamo dalje put prema Švicarskoj. Vožnja kroz Švicarsku, omogućuje nam pogled na prekrasan planinski krajolik, snježne vrhove i zelene proplanke. Pitoreskna sela gledamo u daljini, dok povremeno nailazimo na poznatu Švicarsku željeznicu. U Švicarskoj voda postaje pitka u svakoj fontani na koju nailazimo putem.

Nakon vožnje prekrasnom pokrajinom Ticino i uživanja u pogledu na jezero Lugano, stižemo i do Lucerna, gdje počinje naša Švicarska tura. Prilazeći gradu, pruža se zapanjujući pogled na jezero obasjano suncem podno planinskih vrhova sa desne strane grada i stara jezgra sa lijeve strane. Najstariji drveni natkriveni most u Europi, Kapellbrücke, simbol je grada Lucerna, kao i jedna od glavnih turističkih atrakcija Švicarske. Pogled na grad okupan suncem sa obje strane mosta dok šećemo istim, djeluje kao da smo dio neke bajke.

Dalje nastavljamo razgled stare gradske jezgre smještene duž obale rijeke Reuss. Putem svraćamo i u jednu od brojnih pekarnica, koje nude mnoštvo raznovrsnih slanih i slatkih delicija. Vrlo je teško odabrati nešto od bogate ponude, te smo se mi odlučili za quiche i bio je odličan. Kasnije kada smo poželjeli nešto slatko, stali smo u red u jednu od čokoladarnica koja je nudila i sladoled, odabrali svatko svoj okus i sjeli pokraj jezera okupanog suncem i okruženog bijelim planinskim vrhovima. Kada bih trebala odabrati sličicu pokraj definicije „šarmantnog švicarskog gradića“ to bi definitivno bio Lucerne.

Mi svoje putovanje nastavljamo dalje prema Zurichu, najvećem gradu u Švicarskoj i jednom od vodećih svjetskih gradova po kvaliteti života. Šetnicom uz Zuriško jezero krećemo u obilazak gradskih znamenitosti poput crkava Grossmüster, Fraumünster i crkve sv. Petra s najvećim satom na tornju crkve u Europi.

Ogladnjeli smo šećući gradom i odlučili kušati jedan od švicarskih specijaliteta raclette. Odabrali smo simpatičnu gostionicu Raclete Factory i dobro smo odlučili. Osim racletta smo naručili i inačicu pizze od vrlo tankog tijesta, poput mlinca i čašu lokalnog vina. Konobar je bio iznimno susretljiv, ljubazan i vrlo dobro raspoložen, tako da je ovaj restoran za svaku preporuku. Nakon nastavka obilaska Gradske vijećnice, Vinskog trga i zgrade opere, nastavili smo šetnju uz rijeku Limmat. Ovdje smo imali i dovoljno slobodnog vremena za opskrbu švicarskim čokoladama i ostalim ukusnim proizvodima.

Dan 3

Nakon noćenja u Zurichu, Švicarska tura se nastavlja dalje u Bernu, glavnom gradu Švicarske. Smješten na brežuljku iznad rijeke Aare, osvojio me već prelaskom starog kamenog mosta. Nastavljamo šetnju Bernskom promenadom s natkrivenim trgovinama u starom dijelu grada. Svojom duljinom od 6 km, najduža je trgovačka promenada u Europi. Bilo je zanimljivo promatrati kako su se na početku nizale manje trgovinice, suvenirnice, rukotvorine i pokoji kafić a zatim su uslijedile trgovine različitih poznatih brandova različite namjene (kozmetike, odjeće, nakita) i površinom veće. Ono što je bilo posebno privlačno, razne su pekarnice i čokoladarnice sa ogromnim tablama čokolade u izlozima.

Šećući smo prošli uz Zytglogge, raskošni srednjovjekovni toranj sa satom i pokretnim lutkama koje zvone. Razgled grada nastavljamo prema najvećoj švicarskoj katedrali Münster, Gradskoj vijećnici i Federalnoj palači. Za predah smo odabrali Einstein Cafe, obzirom da je Einstein dio svog života proveo ovdje. Ovaj Cafe nudi i hranu, tako da nam je to bila odlična lokacija za snack uz kavu.

Na istočnom ulazu u Stari grad se nalazi medvjeđa jama odnosno ograđeni vrt u kojem se nalaze medvjedi. Trebalo je prilično strpljenja ali na odlasku iz Berna, ugledali smo napokon jednog medvjeda koji nije bio sakriven u nekoj duplji drveta već se visoko na stablu gostio lišćem sa drveta.

Mi smo uz gledanje medvjeda, imali još taman vremena za kuglicu sladoleda. Cijene u Švicarskoj su prilično visoke pa je tako i kuglica sladoleda stajala 4,50 €, ali okus je bio zaista odličan i vrlo intenzivan.

Naš plan puta nas dalje vodi prema Lausanne, sjedištu Olimpijskog odbora. Ovdje nas je dočekao prekrasan pogled na Ženevsko jezero, okruženo stjenovitim planinama. Šetnica uz jezero je puna cvijeća, što je sve zajedno činilo ovaj sunčan dan savršenim.

Već nakon par koraka je bilo jasno da smo sada u francuskom govornom području, jer je to bio jezik koji se gotovo jedini mogao čuti. Također je bilo očigledno kako se radi o mondenom gradiću, vrlo šarmantnom sa svim prirodnim ljepotama koje ga okružuju. Stoga je i vozni park koji smo mogli uočiti uz jezero, bio cijela lepeza sportskih i luksuznih automobila. Iako bih se voljela ovdje zadržati neko dulje vrijeme, mi nastavljamo dalje prema Ženevi. Prilazeći, uočavamo Jet d’Eau – simbol Ženeve, golem vodoskok koji vodu baca do 140 metara u visinu.

Pristavši uz jezero sa pogledom na vodoskok, krećemo u obilazak drugog najvećeg grada Švicarske. Ženeva je i sjedište Ujedinjenih naroda gdje su smještene još brojne druge međunarodne institucije, što je bilo vidljivo prilikom sretanja šetača različitih nacionalnosti i znatno većoj gužvi od one u ostalim švicarskim gradovima koje smo posjetili. Znamenitosti koje obilazimo su katedrala sv. Petra, Brunswickov mauzolej, Engleski vrt i Cvjetni sat.

Nakon obilaska grada smo krenuli u jedan od restorana sa lijepom terasom i pogledom na jezero. Ovdje je osoblje govorilo samo francuski, iako se činilo da razumiju sva naša pitanja na engleskom jeziku. I jelovnik je bio samo na francuskom, te smo na kraju ipak odlučili napustiti ovaj restoran i potražiti neki drugi. U nedostatku vremena, stigli smo pronaći jedino restoran brze hrane (ni jedan od poznatih lanaca), gdje je hrana bila ukusna ali cijene „švicarske“. Tri hamburgera sa krumpirićima i pićima su stajali 80 EUR.

Počeo je padati mrak i završavala je naša švicarska tura ali se naša avantura nastavlja u Francuskoj. Začas smo bili u Francuskoj, gdje nas je čekalo noćenje prije sutrašnje francuske avanture.

Dan 4

Francuska

Buđenje u Francuskoj i početak dana uz francuski doručak. Krećemo zatim u smjeru Chamonixa, poznatog zimovališta, smještenog u podnožju Mont Blanca, na 1000 metara nadmorske visine, punog naziva Chamonix-Mont Blanc. Putujući podnožjem Mont-Blanca, pogled koji obara s nogu se širi na sve četiri strane svijeta. Dolje prekrasni zeleni proplanci sa drveno-kamenim kućama a gore stjenoviti bijeli vrhovi, niz koje se ponegdje pojavljuju slapovi koji teku niz stijene. Konačno stižemo do Chamonixa, poznatog skijaškog centra u kojem su održane prve Zimske olimpijske igre i jednog od najznačajnijih alpinističkih centara na svijetu, obzirom da se nalazi u podnožju Mont Blanca.

Osjećam se kao u bajci, prekrasna arhitektura šarmantnog gradića podno stjenovitih bijelih vrhova. Šećemo uličicama, obilazeći šarmantne trgovačke lokale uređene većinom u drvenom stilu, od simpatičnih lokalnih trgovina hranom i suvenirnica do nekih od poznatih brandova. Pogled mi privlače trgovine sirom te pekarnice. Jednostavno sam morala ući u pekarnicu, u kojoj sam željela mnogo toga kupiti. Izbor je na kraju pao na quiche te čokoladni baguette, i bila je to zaista odlična odluka. Naime, čokoladni baguette me sasvim iznenadio te je ovo očekivano jednostavno čokoladno pecivo bilo iznimno mekano, mirisno i intenzivnog čokoladnog okusa. Odlično iskustvo za moje prvo francusko pecivo. Svoje smo kućne zalihe dopunili još kolekcijom francuskih čokolada i sireva te prepuni dojmova krenuli u smjeru svoje kuće.